NAZOROVI DANI 2014. Izvješće

               

NAZOROVI DANI 2014.

 

Izvješće

 

Pod visokim pokroviteljstvom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora, dana 23. i 24. svibnja 2014. godine održani su  19. po redu NAZOR0VI DANI 2014. u Postirima.

Tema ovogodišnjih Dana bila je “Hrvatska bajka”.

 

I. PETAK, 23.05.2014.

 

      1. PROGRAM ŠKOLE

 

U jutarnjim satima održana je Sv.Misa koju je vodio msgr. Stanko Jerčić, član Nacionalnog odbora “Nazorovi dani” – Zagreb. Nakon Mise položen  vijenac je na rodnu kuću Vladimira Nazora kao i buket cvijeća ispred biste pjesnika uz prigodne recitacije.

Nakon polaganja vijenca i cvijeća u školi je održan prigodan program na temu “Hrvatska bajka”.

U programu su sudjelovali učenici

• dramske skupine iz OŠ Vladimira Nazora – Postira  izvođenjem “Halugica”, Vladimir Nazor

 

• Igrokaz Ivane Brlić Mažurani攊uma Striborova” izveli su učenici dramske skupine iz OŠ Kman – Kocunar iz Splita

 

• Igrokaz, bajku “Igrajmo se crvenkapice” izveli su  učenici 5.a razreda iz OŠ oca PETRA PERICE  iz Makarske

 

• Na kraju programa nastupili su učenici iz OŠ otoka Brača  u izražajnom čitanju bajki Ivane Brlić Mažuranić

 

Po završetku programa sudionici su imali priliku razgledati prigodnu izložbu.

 

 

II. SUBOTA, 24.05.2014.

 

            2. STRUČNI SKUP

U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje održan je stručni skup za učitelje hrvatskog i razredne nastave, na temu “Hrvatska bajka”, posvećen obilježavanju 140. obljetnici rođenja Ivane Brlić Mažuranić.

Stručni skup održan je u jutarnjim satima u dvorani Pastoralnog centra u Postirima

- plenarno, a poslijepodne u matičnoj školi – radionički.

 

PROGRAM STRUČNOGA SKUPA

 

11:00 – 11:45              dr. sc. Marijana Haemeršak, “Bajke o porijeklu i publici bajke”

12:00 – 12:45              doc. dr. sc. Vladimira Velički, “Prepričavanje priča – stvaranje priča”

12:45 – 13:30             Lidija Bajuk, “Zlatna grana” – mitsko-bajkoviti motivi u hrvatskoj usmenoj književnosti

1. I.                   SKUPINA: RAZREDNA NASTAVA

 

15,30 – 16,30             Fani Vidović – Alda Šlender, Bajka u bajci (pedagoška radionica)

1. II.                SKUPINA: HRVATSKI JEZIK

 

15,30 – 16,30             Nada Poturiček, prof., Zajednički do bajke (pedagoška radionica)

 

16,30 – 17,15 akademik Luko Paljetak “Vladimir Nazor i Ivana Brlić Mažuranić kao pisci bajki”

Na stručni skup bilo je prijavljeno 106 učitelja, a prisustvovalo je 92 učitelja.

 

Napomena: Ove godine navršava se 10. godišnjica suradnje s Agencijom za odgoj i obrazovanje Zagreb, odnosno 7 put da je Agencija organizator stručnih skupova na Nazorovim danima.

 

3. ZAVRŠNI SVEČANI PROGRAM (Pastoralni centar – 20,30 sati)

 

Program je započeo izvođenjem Državne himne u izvođenju klape “Bracijera” – iz Bola na Braču.

Skup su pozdravili: Vinko Filipović – ravnatelj agencije za odgoj i obrazovanje Zagreb i Danica Baričević, izaslanica župana Zlatka Ževrnje.

 

  

Uz punu dvoranu Pastoralnog centra, studenti Umjetničke Akademije za dramsku umjetnost Sveučilišta u Splitu vrlo uspješno izveli su dramsku predstavu Ivane Brlić Mažuranić “Ribar Palunko i njegova žena” Mentorica  drame bila je  Bruna Bebić.

 

Tijekom održavanja Nazorovih dana glavni projektni zadatak ostvarujemo prezentacijom učenika i mladeži Lijepe Naše, kojima je zajednička ljubav prema literarnom stvaralaštvu.

Na Danima predstavili su se učenici sa manifestacija:

- “Lidrano” – državno natjecanje

- “Tin i ja”

- “Marulovi dani” – “Ča more judi”

 

Temeljem provedenog  9. po redu literarnog natječaja  “NAZOR I MI”  na temu “Hrvatska bajka”, kojega je objavila Agencija za odgoj i obrazovanje RH, na natječaju su sudjelovale 77 škola, sa ukupno prijavljenih 252 uratka iz osnovnih škola diljem Republike Hrvatske.

Povjerenstvo u sastavu: dr.sc. Lucija Puljak – predsjednica i članovi prof. Gita Dragičević, prof. Mila Biočina nagradilo je 3 najuspješnija literarna rada i tako proglasili pobjednike literarnog natječaja “NAZOR I MI” za 2013. godinu, kako slijedi;

 

• I. NAGRADU osvojila je učenica 6.b razreda Ivona Bukvić  s literarnim radom “Otok Jožinog oca” iz OŠ Krune Krstića – Zadar

 

OTOK JOŽINOG OCA

Onoga dana Velog Jože bijaše nestalo bez traga. Sjetio se Ilijinih riječi o psu koji ne pušta da mu otmu kost, osjetio da je visok kao planina i snažan kao medvjed, stoga ne želi samo šutjeti, trpjeti i robovati pa odluči zauvijek napustiti Motovun… Hodao je i hodao, prešao brda i doline. Zašao tako u duboku, gustu  hrastovu šumu. Rijetko bi  tko u nju zalazio pa je bila gotovo pusta.                                                                                                                    NašÂ  je Jože od iscrpljenosti kleknuo ogrebanim, istučenim koljenima na studenu zemlju. Ostao klečati dugo kao da se moli Bogu. Oči mu vidjele samo napola, vid mu se zamućivao. Ubrzo klone na tlo koliko je dug i širok, zaklopi oči i usne duboki san. Pod njim bijaše bockavo granje, glavu naslonio na hladnu stijenu. Prekrilo ga grmlje i mahovina i on spavaše tjednima, mjesecima, godinama… Preko njegovih leđa prolazile vojske, gradili se i rušili dvorci, a Jože se nije ni pomaknuo, samo je spavao… i sanjao. U snu bijaše Jože na morskoj obali. Oko njega glatki oblutci i pijesak. Šum mora i valovi koji se polako razbijaju o obalu. Miris lavande koji opaja. Jože uživa u pjesmi koja sve više jača. Prepozna Ilijin glas koji mu nešto govori: “Pođi, Jože, na jug, na otok svojega oca, tamo je tvoj dom, tamo su tvoja braća . “Nikad nisam bio na Braču, kako ću ga naći?” zapita Jože. “Ne brini, Jože, galeb će te voditi!” izgovori Ilija i nestade u magli.                                                                                                                                            Dugo se Jože budio sav znojan i crven u licu. Otresao s leđa biljni pokrivač, sjeo na zemlju i počeo razmišljati o ocu, njegovim pričama o rodnom otoku i svojoj davnoj želji da posjeti Brač. Neka snažna sila ga povuče i on krenu. Ispred njega zalepršaše krila galeba…                                                                                                                  I najduži put ima svoj početak i kraj… Sunce je pržilo, a vjetar puhao kad je Jože praćen galebom stigao u jednu luku.  Vidje da su u luci usidrene brojne galije. Kad ugleda jednu bijelu kojoj na boku bijaše modri natpis Hrvat , znao je da je našao što traži. Bio je siguran u to jer se u trenu sjetio priče koju je otac toliko puta pričao. Priče o braći i sestrama koji su poveli Hrvate iz pradomovine na obale Jadranskoga mora. Čim se sjetio oca, Joži, tom velikom i snažnom divu, kapnuše dvije suze niz lice. Sad je odlučniji  nego ikad poželio vidjeti Brač. S obale je nazirao obrise, ali htio je što prije stupiti na njegovo tlo. Shvatio je da je prevelik da bi se ukrcao na galiju, zato  skoči u more kad je lađa krenula i obujmi rukama njezinu krmu. Pronađe dvije udubine za ruke i zaplovi za galijom koja s lakoćom rezaše valove. Za njima letjelo jato galebova…                                                                                                                           Eto, završilo putovanje velike lađe i put našega Jože. Kad je stupio nogom na pješčano tlo, ugleda sliku iz svojega sna, sliku koju mu je toliko puta opisivao otac. Brdovito tlo obraslo makijom i borovima, škrta zemlja u udolinama bijelo-sivog kamena, u daljini kuće, u nosnicama miris smole i česmine, u uhu pjev cvrčaka.                                                                                                                                                  Penjao se tako Jože, sunce mu tuklo u glavu, niz čelo se slijevao znoj. Kamenje se lomilo pod njegovim koracima, a on ga veselo kao dijete grabio i bacao za sobom.                                                           Napokon, nakon toliko napora, ali ne osjećajući umor stigne na cilj – Vidovu goru. Priča se da ta gora, po sv. Vidu nazvana, može promijeniti svakoga. Na Joži se to i dokaza. Jer njemu kao da se odjednom vid razbistrio, misli pročistile, a oči prestale gledati zlo.  Na licu mu blista osmijeh sjajniji od sunca danju i zvjezdanog neba noću. Zaklopi oči kao da zaklapa škrinju s blagom opijen pjevom cvrčaka, a mirisi kadulje i vrijesa napuniše njegove nosnice.  Zađe u borovu šumu. Odjednom začu pjesmu i ubrzo ugleda trojicu sličnih sebi. Jože zadrhta, a srce mu tiho šapne to su tvoja braća…                                                                                      “Jože!” poviče najmlađi Jerko.                                                                                                              “Brate!” izusti Jure.                                                                                                                                   “Čekali smo te  stotinama godina”, vikne najstariji Jozo, “dođi, ovo je tvoj dom, ovo su naše loze i masline, mi za gospodare ne znamo.”                                                                                                    Veli Jože poleti u zagrljaj svojoj braći. 

Ivona Bukvić, 6.b

 OŠ Krune Krstića, Zadar

                                                                        mentorica: Jadranka Tomas, prof.

 

• II. NAGRADU osvojio je učenik 6. razreda Tonko Pavičević s literarnim radom “Morska bajka” iz OŠ Viktora Cara Emina – Lovran,

 

Morska bajka

Bila jednom jedna mala ribica po imenu Ribica koja bijaše živjela u Jadranskome moru. Imala je plave oči poput različka, a njene šarene peraje obasjavahu morsko dno. Jednog sunčanog dana Ribica je pozvala prijatelje na Morsko igralište, ali pojaviše ih se samo nekolicina. Ribica se zamislila i odlučila ih je potražiti. Raspitivala se kod njihovih roditelja znaju li gdje su. Kad su svi rekli da ne znaju , Ribica se prestrašila. Okupila je preostale ribice i rekla: “Sve bih dala da nam se prijatelj vrate, pripremite se jer sutra krećemo u potragu!” “Sve za prijatelje!”, odgovorile su ribice. Tu noć Ribica nikako nije mogla zaspati, nešto čudno se događalo, osjećala je da moru prijeti velika nevolja. Nenaspavana Ribica i dio prijatelja krenuše  u potragu, ali toga dana Sunce nije sjalo, bilo je mračno i tamno te, nakon kratkog vremena, odlučiše odgoditi potragu. Odjednom ugledaše svoje nestale prijatelje,  zavezane lancem uz ogromnu stijenu, a pored njih stajaše neman, hobotnica zvana Osvajačica. To bijaše neman zle naravi, puna negativnosti i pohlepe. Počela je izbacivati tintu, otrovnu crnu tekućinu. Dio riba počeo je ugibati. Ribica je zastala i rekla: “Hobotnice, nemani zla, pusti molim te, pusti moje prijatelje!” “To ne ide tako! Ja želim moć u ovom moru!”, odgovorila je hobotnica. Ribica reče: “Dat ću ti sve što imam ako ih pustiš, a misliš li zavladati morem prestani izbacivati tintu jer se možeš i sama ugušiti.” Osvajačica je izbacivala  sve više tinte, sve u svrhu moći i vlasti. Nakon nekog vremena počela je kašljati i gušiti se i polako je gubila dah. No, nije posustajala , bila je tvrdoglava i uporna. Još tinte koja obaviše njeno veliko tijelo navelo ju je da napokon prizna poraz i ona počne dozivati: “U pomoć!” Ribica, koja bijaše dobre naravi pohitaše u pomoć i odvede hobotnicu na Morsko igralište gdje je zrak bio čist. Počela se oporavljati. Bijaše do neba zahvalna Ribici, ali s druge strane prepuna mržnje. Iz dna duše izađe čarobna riječ: “Hvala!” To je bilo zadnje što je itko čuo od nje, zajurila se i pobjegla u duboko more. Toga dana Sunce zasjaše kao nikad prije  i društvo se okupilo i krenulo igrati. Roditelji su dolazili do Ribice i bili joj neizmjerno  zahvalni. U prelijepom Jadranskom moru ponovo zavladaše mir i svi su živjeli zbliženo kao nikad prije, dugo i sretno.

 

Tonko Pavičević, 6.a

OŠ Viktora Cara Emina – Lovran

Mentor: Sanja Kapović, prof.

 

 

• III. NAGRADU osvojila je učenica 6.b razreda Patricija Lukić s literarnim radom “Kraleva čer” iz OŠ Ivana Perkovca – Šenkovec

 

Kraleva čer

 

Pri čudaj, čudaj lit bili su jen kral i jedna kralica i imali su lipu čer. Okolo je su prosci oblitavali i čudaj je snubokof  hodilo okolo dvorof. Al ih je kral se odbiu: “Ni jen ni dobar za moju čer!”

I tak je došau jen grof, a z jim je putovau i jengof sluga. Grof se srdiu na svojega slugu: “Buš mi več jemput pokazau di je ta kraleva čer?!”

A sluga mu veli: “Hote, hote gospon grof, sat vam bum ja pokazau.” Grof i sluga zabežali su se prama dvoru i zakoračili na  mostičak, al ih je straža vidla i brže obrnila kotač, lanci su se namotali, mostičak se zdigniu i prosci su ostali nat jarkum punim vode. Al, sluga je biu mudrijaš, zi sim maščam premazan i mam se je zmisliu: “Hote, gospon grof, bum vas ja zdigniu na obločak, a vi poluknite, morti vidite kralevu čer.” Sluga je zi svojimi rukami složiu lojtrice, grof se splaziu i polukniu čez obločak h dvore. Morti bi i kaj vidiu, al se slugi zvrtilo h glavi, lojtrice su popustile i lipo su skup, jen na drugoga, opali met lepuh.

Prosci su zmučeni sedili pri jarku i gledili prama dvoru. Grof je tak teško zdihavo, čutiu se kaj bogec bistrički i ni znau nit kut bi, nit kam bi zi sobum. A unda se  sluga zmisliu: “Idemo sprobat zi zadje strani!” I odbežali su na zadja vrata dvora i probali se prevlič prik drvenoga plota, a baš su tam spali konji, živat, mački i pesi i počeli fest lajat, mrjafkat, kokodakat, kukurikat, kričat…

Kralica se h dvoru držala za glavu i jafkala: “Več tri noči ne spim, kaj ti prosci spravlaju, boli me glava, boli me glava!” Kral je unda zapovidau naj pret jenga dopelaju te prosce.

Prosci su se pred kralum prigibali do zemle, a kral je grofu ovak povidau: “Dobiu buš kralevu čer či pret ju dojdeš: nit obut, nit zizut; nit obličen, nit zisličen; nit pokrit, nit gologlaf; nit po putu, nit po strani; nit na konju, nit pišice!”

Grof je biu van sebe, al jengof sluga, kaj je biu baš zi simi maščam premazan, prišapniu mu je na vuho: “Hote gospon grof, bumo mi jim pokazali!” I još se ni sunčeko prik neba prikolutnilo, a prosci su se vrnili!

Grof je sat na glavi imau samo obot klobuka, jednu hlačnicu, jedan rukaf i jednu škorju – tak ni biu nit obut, nit zizut; nit obličen, nit zisličen; nit pokrit, nit gologlaf. Jengof sluga nosiu ga je na pleči piša – lonca i z jim je bežo malo livo, malo desno tak da grof ni išo nit na konju, nit pišice; nit po putu, nit po strani. I tak su dobežali h kralevske dvore ravno pred krala i kralicu. Grof je zakričo zi slugovih pleči: “Vaše Visočanstvo, došo sam kak ste mi zapovidali! Je dobro?” I kral je unda teška srca i duše  zakričau naj dopelaju jengovu jedinu čer.

Kraleva čer gledila je sat h grofa, sat h slugu, sat jednoga, sat oba dva skup i unda se kraleva čer, kaj je mogla, zaletila h slugu i kušnila ga h ličeko i obisila mu se za vrat. Kral i kralica i cila kralevska svita počeli su jafkat, al je kraleva čer zakričala: “Ja hoču samo jenga!” Kral je unda, teškoga srca, šapniu: “Unda naj bu svarba!” A grof je pak žalosno povido: “Unda bum ja na svarbi barjaktar!”

I tri dana h dvoru je bila svarba i tri dana muzikanti su fest igrali, svati tancali, jili, pili i nazdravljali, a barjaktar je mahau z barjakum. Z dvora se čula popifka: “Čerka, čerka, čerkica, lipi cimer deklica. Za vodum, za gorum, tvojega vesela več ne bu…”

I ja sam na svarbi bila, fest se kolačeca najila, malo si popila, jezik mi je još sat mokar. Kada sam išla domom, meni su dali z paučine kiklu i z glažovija šoline. Unda sam h vrbini, šoline po kameju zdrobila i tak sam bosa došla do Sukle. Godina je padala, kiklu reztalila i moja oprava – zbogum!

A muž i žena još su živi, či nisu hmrli.

I pili smo fest z pisanoga vrčka, kaj i dan – danas h nami frčka.

Patricia Lukić 6.b

OŠ Ivana Perkovca – Šenkovec

Mentor: Jasna Horvat, prof.

Učenici su se predstavili čitanjem svojih literarnih radova.

 

Napomena:

Povjerenstvo je izdvojilo nekoliko literarnih radova koji su ušli u uži izbor;

• “Jabuke, jesen i malo octa”, literarni rad učenika 7. raz. Patrika Atanasovskog iz OŠ Antuna Bauera – Vukovar
• “Afrodita”, literarni rad učenice 5. raz. Vanese Frelih iz Češke OŠ Josipa Ružičke – Končanica
• “Bajka o našim bajkama”, literarni rad učenika 6. raz. Viktorija Mustapić Šamije iz OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića – Lovreć
• “Čudesna šuma”, literarni rad učenika 5. raz. Ive Šantića iz OŠ Mate Balote – Buje
• “Bogatstvo siromaha”, literarni rad učenika 8.raz. Frana Nedića iz OŠ “Josip Kozarac” – Slavonski Šamac
• “Anate i vilinski prah”, literarni rad učenice 8a raz. Tihane Bogdan iz OŠ Mate Lovraka – Zagreb

 

Posebno se pohvaljuju:

• Učenici i mentori  srednje škole “Vladimir Gortan” – Buje koji su poslali napisali, dramatizirali, snimili i poslali video uratke – izvan konkurencije
• Učenici i mentorica OŠ oca Petra Perice – Makarska koji su poslali igrokaz – bajku “Igrajmo se Crvenkapice”

 

Učiteljsko vijeće na zadnjoj sjednici, a prema unaprijed utvrđenim kriterijima, nagradilo je 2 učenice, koji su tijekom osmogodišnjeg školovanja bili odlični učenici, uzornog vladanja, a posebno su se isticali u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima rada škole.

To su učenice:

1. Meri Juras
2. Ivna Bonačić

 

 

 

Andrija Biličić, predsjednik Organizacijskog odbora “Nazorovi dani” – Postira, nagrađenim učenicima s literarnog natječaja i odličnim učenicima je uručio Diplomu “Vladimir Nazor”, a mentorima i školama Priznanje i Zahvalnicu za rad s nagrađenom učenicom i za sudjelovanje na Nazorovim danima.

 

 

Na kraju programa uslijedio je najsvečaniji trenutak a to je uručivanje PLAKETE “VLADIMIR NAZOR“, koju je po odluci Nacionalnog odbora “Nazorovi dani” – Zagreb dobila prof. Mila Biočina.

Izaslanik predsjednika Nacionalnog odbora “Nazorovi dani” – Zagreb prof.dr.sc. Evgen Paščenko, nakon čitanja obrazloženja Odluke uručio je ovo veliko društveno priznanje prof. Mili Biočini.

 

 

Obrazloženje:

MILA BIOČINA, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i diplomirana knjižničarka svoj radni vijek dug 43 godine provela u je u 4 osnovne škole, od kojih je prvih 10 godina provela u OŠ Vladimira Nazora u Postirima.

Bila je dugogodišnja predsjednica Aktiva osnovnoškolskih knjižničara, kasnije i voditeljica Županijskog stručnog vijeća školskih knjižničara Splitsko- dalmatinske županije do rujna 2008.

U području odgoja i obrazovanja promaknuta u zvanje stručni suradnik - savjetnik.

 1998. godine dobitnica je Državne nagrade IVAN FILIPOVIĆ za promicanje znanja u odgoju i obrazovanju, posebno u školskom knjižničarstvu.

Još kao djelatnica naše škole bila je promicateljem svih događanja u svezi 30.obljetnice smrti Vladimira Nazora koja se tada obilježavala: izdali su i malu knjižicu o Nazoru te školski list “Maestral”.

Manifestacija “Nazorovi dani” bila je prilika da se aktivno uključi u  aktivnosti u kojima je mogla doprinijeti svojim radom u knjižnici OŠ Lučac u Splitu.

Učenici te škole aktivni su sudionici literarnih natječaja NAZOR I MI i u dva navrata su dobili nagrade za najbolji uradak na zadane teme.

Osobno se zalagala na promicanju značaja Vladimira Nazora kao plodonosnog književnika.

 Na Nazorovim danima održala je prezentaciju “Na stazama Nazorova djetinjstva”za sudionike skupa, a u Šibeniku je na Proljetnoj školi školskih knjižničara Hrvatske imala prezentaciju “Bobovišća- Nazorova tiha luka”.

ONazoru u školskoj lektiri govorila je na Županijskom vijeću školskih knjižničara u Splitu i Solinu.

Redoviti je član prosudbene komisije za ocjenjivanje najuspjelijih uradaka u literarnom natječaju Nazor i mi.

Dok je bila voditeljica Žup.struč.vijeća  knjižničara do 2008. na naše skupove dolazili su knjizničari naše županije i tako omasovila nazočnost i važnost Nazorovih dana za našu kulturu.

Školska klapa Lučac, sastavljena od djelatnika škole, svojim nastupom obogatila je  manifestaciju “Nazorovi dani”.

I to je primjer njezine želje da Nazorovi dani budu poveznica dviju škola, u čemu je veoma uspjela.

Zbogsvihprethodnonavedenihrazloga  Nacionalni odbor nije se dvoumio u svojoj odluci da se ovo visoko društveno priznanje dodjeli prof. Mili Biočini.

 

Nazorovi dani 2014. završili su pjesmom “Ne dirajte nam ravnicu” i na taj način dali podršku našim prijateljima u Slavoniji u ovim njihovim teškim trenutcima, sa željom da se što prije vrate svojim obnovljenim domovima, uz  klapu “Bracera” iz Bola.

Kako predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora prof.dr.sc. Valter Boljunčić, a koji je ujedno i predsjednik Nacionalnog odbora “Nazorovi dani” – Zagreb, nije mogao biti s nama poslao je brzojav potpore koji je pročitan na završnoj večeri, koji glasi:

 

 

Postira, 26.05. 2014.                                                    Ravnatelj Škole

                                                                       i Predsjednik Organizacijskog odbora

                                                                                  “NAZOROVI DANI”

                                                                                  Andrija Biličić   

 

Objavljeno:

1. Škola

2. Slobodna Dalmacija

3. Agencija za odgoj i obrazovanje

4. Portal za škole

5. Brač online

6. Školske novine