OTKRIVENA NEPOZNATA PISMA VLADIMIRA NAZORA

OTKRIVENA NEPOZNATA PISMA VLADIMIRA NAZORA

DR. LJUBOMIRU MARAKOVIĆU

1926. – 1930.

Dr. Branko Richter, nećak dr. Ljubomira Marakovića, neposredno prije svoje nedavne smrti predao je pisanu ostavštinu i dokumente svoga ujaka dr. Lj. Marakovića u Arhiv Postulature bl. Ivana Merza na trajno čuvanje. 1

Pregledavajući kao postulator Ivana Merza zaprimljene dokumente našao sam među njima jedanaest  autografskih pisama Vladimira Nazora koja je naš književnik uputio svome prijatelju dr. Ljubomiru Marakoviću, poznatom hrvatskom književnom kritičaru koji je izbliza pratio Nazorov književni rad i o njegovim djelima donosio prikaze, recenzije i ocjene. Ova do sada potpuno nepoznata pisma nastala su između 1926. i 1930. godine. U svih 11 pisama Nazor piše Marakoviću o svome književnom radu, o svojim djelima, njihovu nastanku, ali i o njihovoj filozofsko-teološkoj pozadini, kao i o svojim religioznim uvjerenjima.

            Ova su Nazorova otkrivena pisma važan doprinos za poznavanje njegova duhovnog profila, njegova religioznog uvjerenja i pogleda na svijet. Poznata je religiozna tematika mnogih Nazorovih pjesama. U ovim pismima dobivamo sliku Nazorove duševnosti, njegovih uvjerenja odakle su ta njegova djela s religioznom tematikom izvirala, kako su nastajala i koja im je pozadina.

            Posebno je zanimljiv ton tih pisama. Nazor (rođen 1876.) bio je stariji devet godina od Marakovića koji je rođen 1885.  Kada je započela njihova korespondencija 1926. g. Nazoru je bilo već 50 godina a Marakoviću 41 godina. Iznenađuje s kolikim poštovanjem, uvažavanjem i povjerenjem piše Nazor Marakoviću ne samo o svojim djelima i književnom radu nego i o svojim nazorima na svijet;  opravdava likove iz svojih romana i pjesama svojim filozofsko-teološkim pogledima na stvarnost.  Iz pisama se uočava da Nazor prema Marakoviću ima takvo poštovanje i povjerenje kao prema jednom svećeniku ili duhovnom vođi pred kojim ne skriva ni svoje slabosti ni kolebanja, priznaje se grešnikom itd. Stoga ova pisma najprije upotpunjuju duhovni profil našega slavnog pjesnika i ujedno korigiraju onu iskrivljenu sliku kakvu nam je propaganda bivšeg režima nametala desetljećima o tome našem pjesniku, a koji je i te kako bio osjetljiv za vrijednosti duha, religije, za borbu između dobra i zla, gdje dobro uvijek pobjeđuje kako to ističe u svojim djelima i za sve one vječne stvarnosti s kojima se svaki čovjek, a pogotovo pjesnik susreće tijekom svoga života. Ova pisma daju nam novi pogled u osobnost našega pjesnika i otkrivaju u njemu duhovnu dimenziju njegova duševnog svijeta koja se godinama nastojala prešućivati.

            Otkriće ovih Nazorovih pisama i njihov sadržaj predstavio sam na znanstvenom skupu „Nazorovi dani“  koji se održao 25. svibnja 2012. u Postirima na Braču.  

prof. dr. Božidar Nagy, SJ

Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb